Veliki Liman: Prva planski uređena industrijska zona Novog Sada

Od prve planske industrijske zone u gradu, do mesta koje je postalo platforma za savremeno stvaralaštvo, prostor današnjeg Distrikta baštini čitav vek dugu istoriju, vrlo turbulentnu i od velikog značaja i uticaja na čitav grad, ali o kojoj se malo toga zna.

Od monarhije, urbanizacije, rata i bombardovanja, preko federacije, nacionalizacije, do deindustrijalizacije i na kraju napuštenog i devastiranog prostora, koji su koristile pojedine zanatlije, u Distriktu se svega oko tri odsto koristilo za zabavu i kulturu.

Sam prostor je izazivao brojne polemike, istorijske činjenice bile su malo poznate ili gotovo nepoznate, a znanje opšte javnosti o tom prostoru gotovo da nije postojalo.

– Moj lični utisak je da je to znanje više nego oskudno – kaže direktor Istorijskog arhiva Grada Novog Sada Petar Đurđev. – Brojne promene kroz koje smo prošli, burna i dinamična politička prošlost su uslovile da zaista malo znamo o lokalnoj istoriji, ili ako i nešto znamo, to je ipak, po pravilu, omeđeno generacijskim predrasudama i opšteprihvaćenim stavovima koji neretko nemaju utemeljenje u istoriografiji. Materijali i istorijski podaci su brojni, ali ne i tako lako dostupni. Resursi jesu brojni, ali ne i koncentrisani. Najlakši način je do podataka doći pregledom periodike iz tog doba, ali i uvidom u monografije i izveštaje o radu pomenutih preduzeća i novosadske privrede. Takođe, pregledom različitih fondova koji se čuvaju u Arhivu Vojvodine i Istorijskom arhivu Grada Novog Sada može da se dođe do dragocenih podataka za ovu četvrt Novog Sada.

Titula Evropske prestonice kulture, kojom se Novi Sad okitio, pokrenula je otkrivanje potencijala lokaliteta na obali Dunava, ali i njegove istorije, pa čak i imena – Veliki Liman.

Da li znate gde je Veliki Liman?

Iako se zna da je Liman jedno od najmlađih planski građenih naselja u Novom Sadu, izgrađeno tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, sam naziv Liman ne datira od tad, već četrdeset godina pre Limana koji danas znamo. I to su postojala dva Limana – Mali i Veliki.

Mali Liman odnosio se na centar grada – Dunavsku ulicu, Zmaj Jovinu, Kralja Aleksandra, Bulevar cara Lazara, dok se nije pristupilo njegovoj izgradnji i uređenju, pa se i sam termin Mali Liman vremenom potpuno izgubio iz upotrebe. Tokom 18. i 19. veka, Veliki Liman se prostirao od Futoške šume, preko sadašnjih ulica Alekse Šantića, Lasla Gala i Železničke, sve do Bulevara Mihajla Pupina.

Na tom Velikom Limanu u 19. veku, otvorena je prva Železnička stanica i to na mestu današnje zgrade Pošte kod Limanske pijace, koja je i pokrenula transformaciju tog prostora.

Prostor današnjeg Distrikta – deo grada koji se najbrže razvijao

Pre jednog veka, tačnije 1923. godine, krenula je izgradnja puta odnosno uređenje infrastrukture između fabrika na prostoru Velikog Limana, a to su bile: Državni monopol, „Šoman i Bauer”, Čehoslovački magacin, „Mirko Štajner i sinovi”, Jugoslovenski emporium, Narodna fabrika „B. Mijatović i drugovi”, „Danica”, Vojvođanska livnica.

Za šest godina, po završetku izgradnje puta, prva planski uređena industrijska zona grada na Velikom Limanu postala je deo urbanog tkiva grada i deo grada koji se tada najbrže razvijao, te se i dalji razvoj Novog Sada orijentisao prema Velikom Limanu.

 Prema analizi nezavisnih istraživača sa Univerziteta u Novom Sadu, Novosađani i  Novosađanke navode obnovu Distrikta kao pozitivnu promenu koju je donela titule Evropske prestonice kulture, koju su pohvalili domaći, regionalni i inostrani gosti, prevashodno umetnici koji su tu realizovali svoje programe

Identitet tog Velikog Limana, odnosno industrijske zone, najviše određuje fabrika za izradu proizvoda od žice braće Kramer, koja je tokom dvadesetih godina 20. veka bila jedina fabrika te vrste u celoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Upravo ta fabrika, nakon Drugog svetskog rata, reogranizovana je u preduzeće „Fabeks”, a zatim i u poznatu jugoslovensku fabriku „Petar Drapšin”.

Posle sto godina ponovo važan za razvoj grada

Sa istorije koja je mnogo duža, kompleksnija, dinamičnija, pa i tragičnija nego što je uopšte i većina mogla da pomisli, titula Evropske prestonice kulture, koju je Novi Sad nosio 2022. godine, skinula je prašinu.

Novi Sad je jedna od retkih Evropskih prestonice kulture koja se prostorima jednako posvetila kao i programima, a koja će se verovatno ispostaviti kao najvažniji i najvidljiviji legati te titule i to kroz obnovu pet kulturnih središta grada – Podgrađe iz 17. veka, Almaški kraj iz 18. veka, centar grada iz 19. veka, Distrikt iz 20. veka i mreža kulturnih stanica koja je novi model 21. veka.

I dok je na početku 20. veka prostor Velikog Limana bio mesto odakle je krenula urbanizacija i modernizacija Novog Sada, na početku 21. veka Distrikt je mesto odakle kreću neke nove umetničke, arhitektonske, kreativne i druge stvaralačke prakse, decentralizujući kulturu Novog Sada.


Industrijske zone na meti bombardovanja

Novi Sad je u toku ratne 1944. godine bio bombardovan čak šest puta od strane savezničke avijacije.

– Na teritoriju grada bačeno je oko 630 tona bombi. Glavne mete bile su industrijske zone i železnica. Kineska četvrt je takođe bila teško pogođena. Najteže posledice su svakako bile stradanje civilnog stanovništva, materijalno pustošenje, obustavljanje železničkog saobraćaja, kao i uništenje električne centrale koja se nalazila do stadiona „Karađorđe„, zbog čega će Novi Sad biti bez električne energije do sledeće godine – kaže Petar Đurđev.


Obnova prostora, koji obuhvata čak 11 hiljada kvadratnih metara, započeta je pre više od pet godina, a paralelno sa njom dešava se i upoznavanje ne samo sa tim prostorom, već i sa onim što taj prostor baštini, ali uveliko i realizacija programa. Obnova i rekonstrukcija još uvek traje i ona je od samog starta bila sveobuhvatna, podrazumevajući osvetljenje, uređenje trotoara, fasade, biciklističke staze, parking, rekonstruisane objekte u duhu industrijskog nasleđa, izgradnju nove vodovodne i kanalizacione mreže.

Brojna istraživanja, fokus grupe, ankete, serije dijaloga sa stručnjacima i javnošću kroz održane „Divane” i konferencije, Forume kulture, ukratko rečeno, kultura dijaloga i planovi bazirani na činjenicama, na osnovu kojih se pristupilo obnovi tog mesta, doveli su do toga da Distrikt već sad bude prepoznat kao centar savremenog stvaralaštva, iako obnova još nije gotova.

Prema analizi nezavisnih istraživača sa Univerziteta u Novom Sadu, Novosađani i Novosađanke navode obnovu Distrikta kao pozitivnu promenu koju je donela titule Evropske prestonice kulture, koju su pohvalili domaći, regionalni i inostrani gosti, prevashodno umetnici koji su tu realizovali svoje programe.

Fabrika, Radionica, Čeličana, Cinkara, Gvožđara, Menza, Biro, Proizvodnja – ponovo pokreću svoje pogone, ali sada one kreativne, baštineći industrijsko nasleđe i vrednu istoriju Novog Sada, usmerene ka novim tokovima savremenog stvaralaštva, postavši ponovo važan prostor za razvoj grada.

Izvor: Dnevnik

Foto: EPK

Povezani članci