Portret, Zagorka Zaga Marković

Kreatorka Zaga Marković: Moda i slikarstvo kao utočište

Na mesto gde se spajaju umetnost i moda, gde boje pričaju priču, a dizajn šalje jasnu socijalno-angažovanu poruku, odvešće vas novosadska dizajnerka Zagorka Zaga Marković. Za njen modni brend ZAGA čulo se širom sveta, a sve je počelo jednim odevnim komadom kojem niko nije mogao da odoli.

Zagine majice sa likovima velikana koji su obeležili svetsku istoriju, poput Fride Kalo ili Nikole Tesle, nosile su mnoge poznate ličnosti, a često ih možemo videti i na našim sugrađanima. U saradnji sa Galerijom Matice srpske, Zaga je pokazala da umetnost može biti nosiva, a da granice između visoke umetnosti „rezervisane” za galerije i običnog posmatrača – polako nestaju. Zaga je danas urbana, elegantna i svoja, a time i prepoznatljiva i ljubiteljima mode van svog Novog Sada.

Ipak, ne može se reći da je Zaga Marković imala tipičan i jednostavan put do uspeha u svetu mode. Pre nego što je osnovala svoj modni brend, bavila se nečim sasvim drugačijim.

Šta je odvelo profesorku nemačkog jezika i književnosti i inženjerku industrijskog menadžmenta u svet mode?

– Ljubav. Pored knjiga, svet mode bio je moje omiljeno utočiste još dok sam bila devojčica. Obožavala sam je, dosta sam eksperimentisala i prošla različite faze u istraživanju svoje ličnosti i estetike koja mi je prijala. Oduvek sam kroz garderobu želela da pričam priču o sebi. Ta strast me je nosila. Menadžmentom sam se bavila preko 10 godina pre ulaska u svet modnog dizajna. I danas sam još uvek delom u tome, mnogo mi je pomoglo prihvatanje svih strana moje ličnosti i sloboda da jednostavno budem ono što jesam. Iako sam dugo smatrala da je umetnost rezervisana samo za izuzetno talentovane ljude i nisam se osećala kao jedna od njih, život mi je pokazao da je moja sklonost ka umetnosti bila prejaka da bi ostala neispoljena. Mene je zapravo ljubav ka slikarstvu odvela nečemu bliskom tome. Želja da pratim svoj unutrašnji osećaj i da stvorim nešto opipljivo, podstaknuta je rođenjem moje dece i kreativnim nabojem koji je morao nekako da se ispolji. Slikala sam, a zatim kreirala prvu modnu liniju majica posvećenu velikim umetnicima. Ona je za kratko vreme naišla na brojne simpatije i postala najpre moj hobi, a vrlo brzo i drugi glavni posao.

Vaša inspirisanost autentičnim ličnostima, poput Fride Kalo i Nikole Tesle, čijim likovima ste dali novu dimenziju na popularnim majicama, prepoznata je i od strane Galerije Matice srpske. Koji su bili izazovi radeći u saradnji sa jednom od najznačajnijih kulturnih institucija u zemlji?

– Nije bilo izazova. Osim moje treme na samom početku, sve što je usledilo bilo je zabavno i lepo. Saradnja sa Galerijom Matice srpske je nešto na šta sam veoma ponosna, jer je najbolji znak da ste uspeli kada vas prihvati sredina iz koje potičete. Budući da sam najpre počele da prodajem u Beogradu, mnogi Novosađani su mislili da je ZAGA zapravo beogradski brend, sto je možda indirektno i pomoglo u njegovom prihvatanju na lokalnom tržištu. Saradnje umetnika i muzeja uobičajene su svuda u svetu, a Galerija Matice srpske, kao institucija otvorena za nove trendove, prepoznala je potencijal u kombinovanju savremenog dizajna i kulturne baštine i stvaranja savremenog kontakta sa umetničkim delima. Na njihov poziv, uradili smo nekoliko kolekcija majica inspirisanih delima naših velikih slikara. Nakon što je prva kolekcija rasprodata, uradili smo još nekoliko serija, kao i interpretaciju čuvene slike Devojka u plavom Đure Jakšića, za potrebe Narodnog muzeja u Beogradu. Sve ove majice se danas prodaju u suvenirnicama ovih muzeja.

Pohađali ste časove slikanja, kao i art-terapije. U kojoj meri su vam ove aktivnosti pomogle da pronađete svoj izraz u svetu mode i da spojite umetnost iz galerija sa nosivim modelima garderobe?

– Bezvremeni sati. Časovi slikanja bili su moj ulazak u svet koji mi prija i u kojem vreme ne postoji. To su možda i najlepši dani koje pamtim. Oni su imali jaku pokretačku ulogu u mom otiskivanju u kreativu i pomogli mi da oslobodim delove sebe koji su bili sputani striktnim korporativnim poslovnim rasporedom i obavezama. Slikar, kao i svaki umetnik, ne meri vreme kao drugi ljudi, on živi u svom svetu. Ulaskom u svet preduzetništva, taj luksuz je za mene prestao da postoji i često mi je žao zbog toga.

Koji su problemi koje sa sobom nosi posao modnog dizajnera danas s obzirom na to da je i garderoba podlegla hiperprodukciji, da se trendovi menjaju iz dana u dan, da su društvene mreže, pre svega Instagram, postale modne revije u malom, a na kraju – i mi sami se odnosimo prema garderobi drugačije i retko koji komad se kupuje s namerom da bude nošen nekoliko godina?

– Ponekad imam utisak da svaki dan nikne po jedan novi modni brend. Instagram diže lestvicu još vise i ta utakmica je svima pred očima 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. Srećna sam što u takvom svetu ljudi prepoznaju značaj malih brendova i dizajnera koji rade u svom ritmu, i što su spremni da im poklone svoje poverenje. Ljudi su zasićeni Instagram-životom i tim da svi izgledaju isto. Žele nešto što je autentično i drugačije. Ako dobru ideju prati i kvalitet proizvoda, kao i edukacija potrošača o tome gde je, kako i na koji način napravljen proizvod koji kupuju i nose, to ima svoju vrednost i ljudi je osećaju. Nedavno smo pokrenuli i blog na našem sajtu, sa idejom da sa našim pratiocima dodatno delimo vrednosti koje su nam bitne, poput održive mode, FER proizvoda, slow fashion pokreta, mesta sa kojih crpimo inspiraciju i tako dalje.

Imali ste svoje revije i u okviru manifestacije Serbia Fashion Week. Koliko je ova institucija važna i relevantna za rad dizajnera u Srbiji?

– Za mene je saradnja sa SFW značajna jer sam po prvi put osetila kako izgleda magija revije, kada možete jednu ideju iz glave da prenesete u realnost i da modeli ponesu ono što ste vi kreirali uz odgovarajuću muziku, šminku, nakit, čitav ambijent, koji prenose vašu zamisao. To je svakako čaroban momenat i zahvalna sam SFW-u na tome. Taj momenat je kod mene bio i game changer, jer sam u svoje inače sportski orijentisane street style kolekcije unela i elegantne komade za savremenu ženu, koji su i sada sastavni deo naše ponude.

I moda je izraz trenutnog stanja u društvu i kulturi. U vezi sa tim, kakvo je vaše mišljenje o trendovima koji vladaju u našoj zemlji, da li tu uopšte ima razlike u odnosu na svetske trendove koji nam se plasiraju brže i pristupačnije nego ikad?

– Moda je postala globalni fenomen i svi smo pod uticajem trendova koje plasiraju društvene mreže i mediji. Tokom studija živela sam u Berlinu i od tada sam ljubitelj pročišćene berlinske mode i njihovog eklektičnog dizajna. Ipak, da biste se oblačili tako, treba da budete na izvoru inspiracije i da udahnete Berlin koji je neverovatno kul i koji vas nosi. Moda i stil su samo spoljni izraz kulture i onoga što nosimo u sebi, muzike koju slušamo, filmova koje gledamo, enterijera u kom živimo, hrane koju konzumiramo, načina na koji razgovaramo jedni sa drugima… Nedostaje mi više autentičnosti u modnom izražavanju u Novom Sadu. Ipak, u našoj zemlji postoje sjajni dizajneri koji su izuzetno talentovani i imaju svoj pečat, bez obzira na svetske trendove.

Mnoge poznate ličnosti nose vaše modele i to je sigurno jedan od vesnika popularnosti. Da li je veća satisfakcija kada vidite svoju majicu na Novaku Đokoviću ili neki komad svoje odeće na slučajnom prolazniku u Novom Sadu?

– Kada se šetam gradom, često vidim momke i devojke koji nose moje majice i to je divan osećaj, koji me greje. Novak je bio priča za sebe, to je ono kada vas univerzum počasti vetrom u leđa i to je zaista velika satisfakcija i dokaz da je sve moguće.

Portret Zagorka Zaga Marković

Da li postoji neka autentičnost koju vezujete za stil Novosađana i Novosađanki?

– Najbolje se u Novom Sadu oblače tinejdžeri. Ponekad ih gledam kada izlaze napolje, oko 21 sat, i uživam u njihovim vintidž kreacijama, mums džinsu uparenom sa oversized duksevima i dedinim sakoima. To su mladi neustrašivi duhovi koji se ne boje da budu autentični i toga fali u svim generacijama.

Kada vas posete prijatelji iz inostranstva ili drugih gradova u zemlji, gde ih vodite? Koja su mesta u Novom Sadu gde se opuštate?

– Volim reku i sve što je vezano za nju. Prijatelje obavezno vodimo na Dunav, vino na Tvrđavi gde je najlepši pogled na grad, klopu na Salašu i na tamburaše. Lepo je leti popiti kafu u Porti i sakriti se od pljuska pod Tanurdžićevom palatom. To su čari Novog Sada koje na prvu loptu osvajaju srca.

Koje manifestacije u našem gradu (kulturne, zabavne, sportske i druge) ne propuštate?

– Jako volim Exit festival i njegov sam fan od prve godine održavanja. Često idem u pozorište, volim koncerte na otvorenom i Cinema City. Redovno pratim dešavanja u Ledenoj dvorani, jer imamo dva hokejaša u porodici.

Razgovarala: Leona Pap
Foto: Uroš Dožić

Povezani članci