Novosadski parkovi: Mesta gde zajedno žive priroda, istorija, kultura i sport

Novosadski parkovi nas čuvaju od vreline betona, užurbanog saobraćaja, zaklanjaju od sve jačih zraka sunca, povezuju sa prirodom, kojoj se celo čovečanstvo sve više okreće poslednjih godina i o kojoj je krajnje vreme da povedemo više računa. Kriju bogatstvo zaštićenih vrsta, dok su i sami spomenici prirode. Zahvaljujući njima grad diše, jer su oni njegova pluća.

Od pet najpoznatijih novosadskih parkova, tri su spomenici prirode, dva su nastala čak u XIX veku i predstavljaju deo kulturno-istorijske celine zaštićene kao spomenici kulture, u jednom i dalje žive dva najstarija hrasta u Novom Sadu koji imaju više od 200 godina, u drugom najmanja žaba u Evropi, skrivaju brojne spomenike značajnih kulturnih i umetničkih imena Srbije i svi zajedno baštine neverovatno bogatstvo biljnih vrsta.

Kamenički park – kad se prožimaju priroda, istorija i kultura

Omiljeno mesto Novosađana za izlete vikendom, duge šetnje, planinski biciklizam, a verovatno najveća posećenost je na Dan rada, 1. maja. Za pravo uživanje u njegovim lepotama biće vam potrebno više vremena, stoga preporučujemo da za njega izdvojite jedan ceo dan i pobegnete iz gradske vreve. Evo i zašto je poseban: kamenički park je najstariji gospodin među parkovima u Novom Sadu, na severnim obroncima Fruške gore, a ujedno i najveći sa površinom od 33 hektara. Spomenik prirode nastao paralelno sa izgradnjom dvorca porodica Marcibanji i Karačonji u XIX veku, po ugledu na parkove Beča i Budimpešte. Dvorac je danas spomenik kulture, a zajedno sa parkom predstavlja kulturno-istorijsku celinu od velikog značaja. Posetioci parka i dalje mogu da vide nekoliko skulptura starih i više od jednog veka, a to su Pompejski stub, Sfinga, Amor i Nimfa, kao i najpoznatiju Pet glava, na Brežuljku ruža, za koje su neki tvrdili da predstavljaju lica porodice Karačonji. Dve trećine parka je pod šumom sa više od 7500 stabala, uz predivne livade i šetališta poput Dunavske staze, dominiraju autohtone lišćarske vrste drveća, ali i egzotične biljke iz gotovo svih krajeva Evrope, kao i 86 vrsta ptica i 71 vrsta otrovnih i jestivih pečurki, a tu su i dva jezera koja se pune vodom iz izvora. Najlepši i najstariji stanovnici parka su dva hrasta iz 1805. godine, koji se nalaze u centralnom delu, inače najstariji u celom Novom Sadu.

Dunavski park – simbol Novog Sada

U srcu Novog Sada nalazi se ovaj spomenik prirode, neki tvrde i najlepši u gradu, koji nas svakodnevno zove da napravimo predah od našeg užurbanog života, kupimo kokice koje neodoljivo mirišu na ulazu u park i sednemo na klupu. Omiljeno mesto roditelja i dece, studenata koji su seli da pre ispita još jednom sve ponove, turista koji su spustili ranac pored klupe da odmore noge od dugih obilazaka, baka i deka koji trče za unucima oko jezera i onih koji su želeli da baš tu među zelenilom pročitaju omiljenu knjigu ili pojedu kuglu sladoleda. Dunavski park takođe je nastao u XIX veku i to na mestu nekadašnjeg velikog jezera i livade na kojoj su se održavali vašari. Park se nalazi pod zaštitom Republičkog zavoda za zaštitu prirode i u njemu živi više od 250 biljnih vrsta, ali i mnogobrojne retke vrste drveća. Njegovi najpoznatiji stanovnici bili su nekadašnji par labuda Isa i Bisa, koji su sa čitavim parkom postali jedan od zaštitnih znakova Novog Sada.

U parku se nalaze biste najvećih srpskih pesnika, kao što su Branko Radičević, najodaniji sledbenik Vuka Karadžića, zatim Miroslav Mika Antić koji je osvojio brojne nagrade među kojima je ona za životno delo u poeziji za decu, i Đura Jakšić koji se bavio i slikarstvom i smatra se jednim od najznačajnijih predstavnika srpskog romantizma. Tu su takođe i figura Nimfe, koja drži rog obilja i spomenik Prepodobnom Sergeju Radonješkom. Pored toga, Dunavski park je i mesto održavanja brojnih kulturnih događaja poput izložbi, performansa, koncerata, zimi je ovde smešteno i otvoreno klizalište, a dočekivana je i dečija Nova godina, deo programa jedinstvenog Dočeka u Novom Sadu, u okviru priprema za Evropsku prestonicu kulture.

Futoški park – zelena oaza u srcu gradske vreve

Nešto mlađi od prethodno navedenih, Futoški park nastao je početkom XX veka. Iako u srcu gradske vreve, ušuškaće vas tako da ćete imati osećaj kao da ste van grada, uz miris brojnih egzotičnih i autohtonih vrsta biljaka, cvrkut ptica i po koju vevericu. Ovaj spomenik prirode, odnosno zaštićeno prirodno dobro, nastao je za specijalne namene oko Jodne banje (Specijalne bolnice za reumatske bolesti) koja je danas spomenik kulture, a zajedno sa parkom čini kulturno-istorijsku celinu od velikog značaja. Projektovao ga je čuveni mađarski pejzažni arhitekta Armin Pec Mlađi po ugledu na tadašnje evropske parkove.

Kuriozitet koji čak i mnogim Novosađani nije poznat je da u Futoškom parku živi najmanja žaba u Evropi – crvenotrbi mukač. Kao što joj samo ime kaže, prepoznaćete je po crvenom ili narandžastom trbuhu. U jugozapadnom delu parka nalazi se plitko jezero koje se napaja atmosferskom i podzemnim vodama, zatim nekoliko geotermalnih izvora, a ukupno je do sada bušeno sedam bunara. Park se ponosi stablima koja se izdvajaju po vitalnosti i dekorativnosti, od kojih dva tulipanovca predstavljaju najstarije zabeležene primerke te vrste na javnim zelenim površinama u Novom Sadu. Oaza koja će vam pružiti mir u bilo koje doba dana na svojim šetalištima, livadama, pored aleja, takođe u zapadnom i severoistočnom delu ima i igrališta za decu.

Limanski park – sport i urbana kultura

📌 Veliki Liman

On je, slobodno možemo reći, mladić među parkovima, s obzirom na to da je nastao tokom sedamdesetih godina XX veka, kada je građen i jedan od najmlađih delova grada – Liman, koji je i sam među najzelenijim gradskim kvartovima. Najveći park u samom gradu, omiljeno je mesto za vlasnike pasa, s obzirom na to da ima poseban ograđen deo za ljubimce, kao i prostrane livade, ali je i mesto okupljanja ljubitelja urbane street kulture, adrenalina i sporta, jer se u njegovom sklopu nalazi skejt park i košarkaški tereni. Na drugom kraju parka čeka vas takođe jedan sportski prizor, mada mnogi verovatno neće znati o kom sportu je reč ili makar koja su pravila. U pitanje je jedna od najstarijih sportskih igara koja se igrala i na primorju bivše Jugoslavije, a to je boćanje. Nadomak njihovog terena nalazi se i igralište za decu. Nastao na peskovitom zemljištu, park krase stabla topole, vrbe, lipe, breze, hrasta, omorike i drugih, a na ulazu u park nalazi se i česma sa pijaćom vodom.

 

 

Na drugom ulazu nalazi se Subin plato posvećen jednom od najvećih muzičkih producenata i pioniru elektronske muzike u staroj Jugoslaviji, Limancu Mitru Subotiću Subi. Pored toga što je pogodan za sport i rekreaciju, park je postao i prostor za prvu galeriju na otvorenom u Novom Sadu! Ugostio je brojne manifestacije kao što su Novosadski uranak, celodnevni događaj 1. maja koji predstavlja mlade i neafirmisane bendove, zatim Kineski festival svetla, gastronomski festival Ukusi Vojvodine, kao i Internacionalni filmski festival Cinema City. U neposrednoj blizini parka i nadomak obale Dunava trenutno je u izgradnji i budući centar savremenog stvaralaštva koji se publici predstavio 2020. u okviru Kaleidoskopa kulture i u okviru prvog onlajn Dočeka 13. januara ove godine.

Železnički park – zvuci rokenrola i panka

Ovo je prva zelena oaza sa kojom se susretnu svi koji dolaze u Novi Sad, jer se nalazi u neposrednoj blizini Železničke i Autobuske stanice. Slično Limanskom parku i Železnički poseduje igrališta za decu, pešačke staze, izdvojen prostor za istrčavanje pasa, a preovladavaju veliki travnjaci. Iako se nalazi između pružnog prelaza i Bulevara Jaše Tomića, nadomak saobraćajne gužve, park je prava zelena oaza u kojoj najčešće borave roditelji sa decom, bake i deke iz okolnih zgrada, kao i putnici koji se tu odmaraju čekajući vreme polaska. Železnički park od 1998. godine mesto je održavanja Blokstoka, jednog od najstarijih aktivnih festivala rokenrol muzike u Novom Sadu, koji je ugostio najznačajnija imena domaće rok i pank scene kao što su Atheist Rap, Amajlija, Zbogom Brus Li, Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Gužva u 16-ercu, Zona katastrofe, Ritam nereda, Mortal kombat i drugi.

Autor: Milana Milovanov
Foto: Vladimir Veličković, Jelena Ivanović

Povezani članci