Projekat 22, kojim Novi Sad – Evropska prestonica kulture i Neo neklasični festival klasične muzike najavljuju programski koncept za godinu titule, serijom koncerata je spojio renomirane muzičare iz zemlje i inostranstva. Ovom prilikom, mnogi od njih su se upoznali i sarađivali, ali i uputili u tematske okvire umetničkih programa koji nas očekuju u Novom Sadu naredne godine.
Predstavljajući Tvrđavu mira, programski luk koji proklamuje kulturu dijaloga, mira i pomirenja, u Sinagogu je pristigao i Zagrebački ansambl flautista predvođen Renatom Penezić, proslavljenom hrvatskom muzičarkom. Pre gostiju iz Zagreba, čuli smo i novosadski Ansambl flautista sa Akademije umetnosti u našem gradu, koji nam je predstavio novu platformu za kulturu Visit Novi Sad, pa smo iskoristili ovaj povod i popričali i sa flautistkinjom Laurom Levai Aksin ispred novosadskog ansambla.
Dva vrsna majstora flaute, Laura i Renata, povezane su muzikom, pedagoškim radom, internacionalnim usavršavanjima i karijerama, a sa nama su podelile ponešto od svakog iskustva i razmišljanja o Evropskoj prestonici kulture kao jedinstvenoj prilici da se poboljša kulturni život jednog grada, ali i čitave zemlje.
Novi Sad je sledeće godine Evropska prestonica kulture, a Rijeka je to bila 2019. godine. Da li smatrate da ova titula može znatno da izmeni kulturnu scenu nekog grada i koje promene ste zapazili s tim u vezi? Šta možete da kažete o Rijeci kao Evropskoj prestonici kulture vaše zemlje, odnosno o Novom Sadu koji se uveliko priprema za titulu?
Renata: Da, smatram da ova titula može u velikoj mjeri doprinijeti napretku jednog grada i cijelog okruženja. Rijeci je dodijeljena prestižna titula Europske prijestolnice kulture 2020, i to za program Luka različitosti. Tri glavne programske teme izabrane su kao simboli ispreplitanja identiteta Rijeke i suvremene Europe: voda, rad i migracije.
Osnovna ideja ovog projekta je povezivanje europskih građana predstavljanjem i upoznavanjem kulturnih različitosti zemalja. Mnogi umjetnici dobili su priliku za predstavljanje svojih projekata, redovito su se organizirale besplatne radionice za edukaciju radnika u kulturi, koji će se baviti prije svega menadžmentom u kulturi, koji je kod nas na krhkim nogama. Na području Rijeke četiri zgrade industrijske baštine dobivaju kulturnu namjenu: Muzej Grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Gradska knjižnica Rijeka i Dječja kuća namijenjena razvoju dječje kreativnosti, prva takve vrste u Hrvatskoj. U tim će objektima i nakon 2020. godine građani uživati u različitim kulturnim sadržajima. Ideja organizatora je bila da se stvori više prilika za upoznavanje i približavanje kulturnih djelatnika i poduzetnika, śto bi moglo dovesti do jačanja ulaganja u kulturu od strane privatnih poduzetnika. Dosta se ulagalo u obnovu Rijeke i njegovu interakciju sa građanima, kroz različite i vrlo zanimljive projekte za koje se nadam da će i u budućnosti uspjeti zadržati intenzitet iz 2020. godine.
Laura: Titula Evropske prestonice kulture menja i unapređuje umetničku scenu Novog Sada. Čini mi se da smo već sad više povezani sa kulturnom scenom Evrope. Veći je broj kulturnih dešavanja nego ranijih godina, a tek smo iduće godine nosioci titule. Ova godina je „zagrevanje”. Grad polako dobija novi kulturni imidž.
U kojoj meri mladi u Novom Sadu, odnosno Zagrebu, imaju prilike da se javno iskažu ukoliko se bave klasičnom muzikom? Da li postoji još neki način osim zvaničnih takmičenja, koji mladim talentima može da da vetar u leđa, s obzirom na to da se radi o nekomercijalnoj vrsti muzike?
Renata: Teško je mladima koji žele sebi organizirati koncerte, a sada nakon potresa kada su mnogi objekti i koncertne dvorane neupotrebljivi – još i teže. Osim klasičnih natjecanja u Hrvatskoj, imamo natjecanje Darko Lukić u organizaciji HDGU, koje mladima daje mogućnost predstavljanja i natjecanja kroz cjelovečernji koncert, što je zaista dobra prilika jer imaju organiziranu dvoranu, logistiku i promociju. Sličan način natjecanja je Vinko Lesić u Splitu (Hrvatska glazbena mladež Split), Samoborska jesen u organizaciji POU Samobor i drugi. Pobjednicima natjecanja Papandopulo organizirani su koncerti na zaista prestižnim festivalima diljem Hrvatske, što je dobar vjetar u leđa za nove projekte i nove koncertne prilike. Mladi diplomirani umjetnici mogu se prijaviti i na natječaje Ministarstva kulture i medija RH za dobivanje finansijskih potpora pri organiziranju koncerata, ali konkurencija je velika. Hrvatsko društvo flautista takodjer ima u planu redovito organizirati koncerte za svoje članove, te na taj način dati svoj doprinos promociji mladih glazbenika. Usprkos svim poteškoćama na koje nailaze, mladi umjetnici pronalaze način da muziciraju i da se dokazuju, što mi je posebno drago, a njihova energija i entuzijazam su naprosto zarazni.
Laura: Imaju mnogo mogućnosti, no nikad u dovoljnoj meri dok su studenti. Naravno, tu su razna takmičenja, festivali i susreti. Imaju mogućnosti i za Erazmus razmene tokom studija. Postoje i razne stipendije za majstorske kurseve u inostranstvu i mogućnosti da učestvuju u radu omladinskih orkestara. Trenutno, studenti Akademije umetnosti učestvuju u orkestarskom projektu u koji su uključeni i studenti Fakulteta muzičke umetnosti iz Beograda i studenti sa Muzičke akademije Tartini iz Trsta. Tim povodom, biće održano nekoliko koncerata u Srbiji i Italiji.
Vaš koncert u Novom Sadu najavljuje nam Tvrđavu mira, programski luk koji proklamuje kulturu mira i dijaloga. Kako vidite ovaj koncept događaja, u kojem na univerzalnom jeziku muzike prenosite neke poruke važne za interkulturalnu saradnju?
Renata: Ideja je sjajna i drago mi je da smo dio tog projekta. Koristim priliku zahvaliti se ravnatelju Neo festivala, gospodinu Marku Miletiću, na pozivu i povjerenju koje nam je iskazao. Glazba govori tisuću jezika i energija i emocije koje prenosi su univerzalni. Granice se jednostavno brišu jer glazba dotiče i budi u nama najdublje osjećaje, stoga smatram da nema boljeg sredstva za komunikaciju i povezivanje ljudi od glazbe.
Osnovali ste i predvodite Zagrebački ansambl flauta, s kojim i nastupate u Novom Sadu. Koliko je teško biti lider u jednoj grupi umetnika i da li kroz ovaj rad i vi učite nešto novo od drugih flautista?
Renata: Kolegica Tamara Coha Mandić i ja osnovale smo Zagrebački ansambl flauta. Umjetnička sam voditeljica ansambla, ali je sama ideja prilikom osnivanja ansambla bila edukacija mladih flautista i njihovo što ranije uključivanje u profesionalni glazbeni život, čime su sve članice dobivale i svoj dio odgovornosti i obaveza. ZAF je zaista prvi veći ansambl čija sam umjetnička voditeljica i kroz sviranje u njemu, ali i organizaciju, naučila sam jako puno, a i dalje učim, što smatram jako korisnim i poticajnim i za sebe i za svoje kolegice iz ansambla. U svakom slučaju, nije jednostavno, uvijek treba balansirati izmedju svih karaktera članica, različitih pristupa interpretaciji, čak i različitih pristupa produkciji tona i tonske estetike, a pritom ne izgubiti iz vida umjetnički nivo koji svaki ansambl mora izgraditi i zadržati. Jedan od glavnih zadataka ZAF-a je promocija domaćih skladatelja u zemlji i inozemstvu, te naravno promocija flaute kao instrumenta. Kroz originalne skladbe za naš sastav, došli smo u kontakt sa mnogim suvremenim izvođačkim tehnikama. Istakla bih kolegicu Anu Batinica, koja je nakon studija u Zagrebu, flautu nastavila usavršavati kod eksperta za suvremenu glazbu, profesora Maria Carolia i koja nam je često znala „prevesti” pojedine zahtjeve skladatelja.
Međutim, ovaj put u Novi Sad dolazim sa studentima flaute sa Muzičke akademije u Zagrebu. Program koji izvodimo na koncertu pripremile smo moje kolegice, profesorice flaute sa Muzičke akademije u Zagrebu, Marina Novak, Karolina Šantl Zupan i ja. Zbog male promjene termina, obje kolegice su spriječene doći, tako da ja vodim studente na njihovo prvo gostovanje.
Veselim se što je i Asocijacija flautista Srbije pokazala interes za naše flautistice. Predsjednica društva, gospodđa Pavičević, organizirala nam je koncert u Svečanoj sali muzičke škole „Kosta Manojlović” u Zemunu. Na povratku smo pozvani i u Vukovar, tako da će naše mlade flautistice imati zaista pravu koncertnu turneju.
Obrazovanje ste sticali u Sloveniji i Nemačkoj, iza vas su internacionalni nastupi, ali vaša baza je Zagreb. Kako se kotira klasična muzika u inostranstvu, a kako na našim prostorima?
Renata: Prema nekim mojim iskustvima, klasična glazba je u inozemstvu puno više integrirana u društvo. Iako je naše glazbeno obrazovanje lijepo osmišljeno, imamo veliki broj osnovnih i srednjih glazbenih škola i dvije akademije, tu se nekako sve i završava. Borimo se za publiku u koncertnim dvoranama koja je sve starija. Učenici gimnazija odlaske na koncerte, kao dio glazbene kulture, smatraju suvišnim i često ih izbjegavaju, što naravno rezultira i nerazumijevanjem takve vrste glazbe. Nemaju naviku odlaska na koncerte i sviranje instrumenta se svodi na djecu koja idu u glazbenu školu. Tijekom studija flaute i u Sloveniji i u Njemačkoj, imala sam veliki broj privatnih đaka, čak i starije dobi, ljubitelje glazbe koji su željeli uživati u njoj izvodeći je. Kod nas taj običaj nažalost nije zaživio i to se reflektira i na odgajanje buduće publike. Amateri, amaterski orkestri i amaterski komorni sastavi su jako važan čimbenik u promociji klasične glazbe, ali i opće kulture.
Ta situacija ne znači da su se kulturnjaci predali, naprotiv! Mladi, ali i oni sa nešto više iskustva, svi su složni u tome da je umjetnost previše dragocjena da bi se odustalo od nje. Svaki pokušaj i svaki napredak, koliko god mali bio, vrlo je važan. Umjetnost nam pruža toliko duševne hrane i toliko ljepote da se vrijedi za nju boriti i sa optimizmom gledati u budućnost.
Iza vas su brojne nagrade sa takmičenja u inostranstvu i zemlji, bili ste član različitih internacionalnih sastava, održali brojne majstorske kurseve, nastupate i dalje kao solista i u sastavima sa kolegama, a šta je ono što je vama lično najveći uspeh u dosadašnjoj karijeri?
Laura: Upravo sve ovo što ste naveli. Ne bih mogla izdvojiti ništa, sve to zajedno čini jednu celinu. Dodala bih samo da sam veoma srećna i radujem se uspehu svojih sadašnjih, kao i bivših studenata.
Da li je lakše nastupati ili biti redovni profesor Akademije umetnosti i zašto?
Laura: Ove dve stvari su kod mene veoma povezane. Jednostavno, ne bih mogla da ih razdvojim, niti da napravim razliku.
Usavršavali ste se kod renomiranih muzičara i kod nas i u inostranstvu, a šta je ono najvažnije što prenosite vašim studentima?
Laura: Veoma je važno da cene svoj talenat i da to pametno iskoriste. Da razmišljaju, razumeju, uče, pamte i sećaju se.
Koja su vaša omiljena mesta u Novom Sadu?
Renata: Novi Sad nisam imala prilike često posjetiti. Poslednji put sam bila ovdje 2013. godine, sa Zagrebačkim ansamblom flauta na koncertu u Gradskoj kući. Koncert je tada organizirala Muzička omladina Novog Sada, u suradnji s Koncertnom direkcijom Zagreb. Zadržali smo se vrlo kratko. Nadam se da ću ovaj put imati prilike bolje upoznati Novi Sad.
Laura: Izdvojila bih Srpsko narodno pozorište, Sinagogu, kulturne stanice širom grada, Novosadsko pozorište, Tvrđavu, Kej, Šodroš, Futoški park, Oficirac i naravno, pet-friendly kafiće i restorane.
Razgovarala: Leona Pap
Foto: Uroš Dožić
