Đorđo Ambrođo Markeđani: Kultura je hrana za dušu – iz nje proizilaze emocije koje pozitivno utiču na razvoj društva

Kaleidoskop kulture, kao celogodišnji projekat kulture zajedništva, koji spaja ustanove kulture, nevladine organizacije, umetnike i građane, sada je dobio i petog partnera – DDOR osiguranje koje predstavlja važan, identitetski deo Novog Sada. Upravo ovo partnerstvo je u fokusu otvaranja nedelje vizuelne umetnosti na Trgu galerija. Od 24. do 26. septembra, prostor trga predstavljaće epicentar novosadske umetničke scene za sve uzraste, a među istaknutijim programima biće i otvaranje izložbe Trajne vrednosti – zbirka umetničkih dela DDOR osiguranja u Galeriji Matice srpske. Izložba obuhvata 81 umetničko delo, stvaralaštvo 65 umetnika, od onih koji su prve profesionalne korake pravili u periodu između dva svetska rata, do umetnika koji su se formirali u toku poslednje decenije 20. veka i kojima pripadaju prve decenije novog veka.

Povodom otvaranja izložbe koju novosadska publika može da poseti do 16. oktobra, razgovarali smo sa predsednikom Izvršnog odbora DDOR osiguranja, Đorđom Ambrođom Markeđanijem.

Markeđani je svoju poslovnu karijeru započeo u minhenskoj kompaniji Swiss Re Germany gde je bio odgovoran za poslovanje u Italiji. Nakon te kompanije, pridružio se bostonskoj firmi za strateški konsalting Bain & Company, da bi od 2007. godine radio, kao direktor za konsultantsku kuću Oliver Wyman. Takođe, bio je jedan od rukovodilaca osiguravajuće kompanije UnipolSai, nastale spajanjem kompanija Unipol i Fondiaria-Sai, lidera na italijanskom tržištu neživotnih osiguranja. U Novi Sad dolazi 2014. godine kad je imenovan za generalnog direktora, a u junu 2016. godine za predsednika Izvršnog odbora osiguravajućeg društva DDOR osiguranje, koje posluje u sastavu Unipol grupe. Od maja 2016. godine predsednik je Italijansko-srpske privredne komore u Srbiji, kao i član Predsedništva Saveza ekonomista Srbije, član Upravnog odbora Confindustria Srbija.

Kako kaže, od kad je došao u Novi Sad, osećao se dobrodošlim i spremnim da živi u srpskoj Atini. Kada je počeo da posećuje Srpsko narodno pozorište, ističe da je osetio atmosferu kao i u njegovom rodnom Milanu. Voli Petrovaradinsku tvrđavu, Kej, voli Frušku goru, Riblju pijacu, Galeriju Matice srpske, ali najviše ljude koji zaokružuju fantastičnu priču o Novom Sadu jer, kako kaže, ovde se ljudi brinu jedni o drugima i štite se, a to je veliko bogatstvo.

Kakva su bila Vaša očekivanja od Novog Sada, kao grada, pre dolaska ovde, koliko ste bili upoznati sa njegovom istorijom i uslovima života i koliko se Vaše mišljenje o gradu promenilo nakon što ste postali građanin Novog Sada pre sedam godina?

Moj dolazak u Novi Sad bio je iznenadan. Bio sam zadužen za vrlo kompleksne stvari u vezi sa unapređenjem upravljanja u Srbiji, a u isto vreme sam vodio i dve firme u Italiji i bavio se integracijom kompanija u svojoj zemlji, stoga nisam imao vremena ni za kakva očekivanja. Kada sam stigao u Novi Sad, u oktobru 2014. godine, bio sam potpuno posvećen poslovima svoje kompanije i nisam imao vremena ni za šta drugo. Sećam se kada se Dunav zaledio prvi put posle tri meseca. To se desilo dok sam šetao kejom u blizini svoje kancelarije.

Iako sam proputovao mnoge zemlje bivše Jugoslavije, nikad ranije nisam bio u Novom Sadu i Vojvodini. Bio sam pozitivno iznenađen gradom, ljudima koji žive u njemu i kulturom življenja generalno. Od starta sam se osećao dobrodošlim i spremnim da živim u ovom gradu, okružen baš ovim ljudima, kulturom, događajima i prirodom. Kada sam počeo da posećujem Srpsko narodno pozorište, osetio sam atmosferu kakva je u Milanu i shvatio sam da su ljudi slični ljudima u mom rodnom gradu. Doživljavam Novi Sad kao mesto gde se spajaju i preklapaju kulturne baštine celog regiona. Novi Sad se razvio u pravcu mnogih gradova centralne Evrope, pokupivši ono najbolje od svakog.

Kao predsednik Izvršnog odbora DDOR osiguranja i Italijansko-srpske Privredne komore u Srbiji, dobro ste upoznati sa mogućnostima lokalnog poslovanja, ali i drugim aspektima života kroz mnogobrojne kulturne, sportske i humanitarne aktivnosti i projekte koje organizujete i podržavate. Koliko Vam takvi projekti pomažu da bolje upoznate Novi Sad i ostatak Srbije? Šta ste otkrili i naučili o našem gradu i državi?

Prirodno sam izuzetno zainteresovan za učenje, a moja pozicija u DDOR osiguranju i Italijansko-srpskoj Privrednoj komori u Srbiji pružila mi je šansu da u da to i ostvarim. Svi ti projekti bili su ključni za brže i bolje razumevanje okruženja i pomogli su mi da za kratko vreme doživim i naučim da cenim sve aspekte života i rada u Srbiji. Celo to iskustvo je delovalo kao kaleidoskop ljudi, ekonomije i kulturnog života. Poznajući mnogo kompanija i njihovih menadžera, privatnih i državnih firmi, domaćih i stranih, u urbanim sredinama kao i one u daljim delovima istočne, zapadne i južne Srbije, brzo sam stekao realnu sliku ekonomije u Srbiji – bez filtera. Kombinujući iskustvo iz poslovne i akademske sfere, stekao sam širu sliku svega – U Novom Sadu, bliska saradnja firmi i univerziteta je preduslov za razvoj i inovacije. Pored toga, kulturno nasleđe Srbije je veliko, a naročito u Novom Sadu i njegovoj okolini.

Ovde bih najpre istakao Galeriju Matice srpske, Srpsko narodno pozorište, ali i Kuću cveća, Kuću legata, Narodni muzej, Beogradsku filharmoniju, manastire i mnoge druge institucije. Takođe, tu je i prelepa priroda. Vikendom uglavnom uživam u planinarenju i vožnji bicikla po Fruškoj gori i pored Dunava. Volim skijanja na Kopaoniku, raftinge na Tari, planinarenja na Zlatiboru. Tu su i ljudi koji pretvaraju sve ovo u jednu prelepu celinu i zaokružuju celu priču, fantastičnu priču o Novom Sadu. Ovde se ljudi brinu o tebi i štite te. Ja to smatram velikim bogatstvom. Kroz sve ovo postao sam istinski ljubitelj Novog Sada, a počeo sam i da zovem svoje prijatelje iz Italije da posete ne samo Novi Sad, nego i Beograd i ostatak Srbije.

Koja su vaša omiljena mesta u Novom Sadu?

Imam nekoliko omiljenih mesta u Novom Sadu. Na prvom mestu je tvrđava. Volim tvrđavu zato što se sa nje pruža pogled na grad. To je jedno istorijsko mesto koje nudi mnoštvo različitih aktivnosti i neverovatan pogled na Dunav. Ja sam iz Milana, grada koji nudi pregršt sadržaja i znamenitosti, ali nema reku. Sviđa mi se širina koju reka pruža, a to nude jedino gradovi poput Novog Sada, Beograda, Budimpešte, Pariza… Tvrđava je takođe dom Egzit festivala, što je fantastično, ali mislim da bi trebalo da se razmotri obnova urušenih i opasnih delova tvrđave. Dom je i raznih događaja na otvorenom, poput opere Aida koja je premijerno izvedena među zidinama Tvrđave ovog septembra. Dalje, izuzetno volim i kej jer je blizu reke. Volim da trčim kejom rano ujutru, što sam radio tokom najgoreg perioda – zatvaranja usled pandemije. Sviđa mi se i Ribarsko ostrvo koje nudi nekoliko sjajnih restorana i kafića.

Jedno od omiljenih mesta u ovom gradu mi je svakako Riblja pijaca jer poznajem ljude koji rade tamo, što čini da se osećam kao da sam u Italiji. Na takvim mestima, oči su mi uvek gladnije nego što bi trebalo, pa sa pijaca obično izađem prepunih kesa, ali nije ni to loše. Dopada mi se i Liman, mesto gde se održava svečano otvaranje Kaleidoskopa kulture. Liman me podseća na moj rodni grad, Milano, gde takođe brojni industrijski kompleksi dobijaju novu namenu, bilo da su to stambene zgrade ili kulturne institucije. Mislim da je to dobra inicijativa i da će se cela ideja razvijati još bolje u budućnosti.

U jednom intervjuu ste spomenuli da su kultura i hrana dve važne spojnice između Italije i Srbije. Kako Vi gledate na ovu povezanost i koliko smatrate da je bitna ova neekonomska razmena?

Dobra saradnja proizilazi iz razumevanja. Razumevanje se postiže dobrom komunikacijom. Slični kulturni aspekti Italije i Srbije su ono što jača saradnju između ove dve zemlje. Italija je kolevka civilizacije, a Srbija ima izuzetno veliku kulturnu i istorijsku baštinu. Obe zemlje su izuzetno ponosne na svoje korene i poreklo, pa tako i njihova kulturna razmena ima dosta toga da ponudi.
Oba naroda uživaju u društvu prijatelja, dobre hrane i pića i to je još jedan važan element koji se ceni i u jednoj i u drugoj zemlji.
Neekonomska razmena je usko vezana za emocionalnu percepciju koje obe države imaju jedna o drugoj. Kultura je hrana za dušu, iz nje proizilaze pozitivne emocije koje pozitivno utiču na razvijanje odnosa.

Kako Vam se sviđa koncept Kaleidoskopa kulture?

Kaleidoskop je prepun stimulacija. Veoma je lepo i interesantno. On podrazumeva visoku koncentraciju jer nudi pregršt događaja. Za osobu koja radi puno radno vreme, Kaleidoskop nudi možda čak i previše događaja, što je dobra stvar jer tako postajemo svesni postojanja mnogih kulturnih inicijativa. Pretpostavljam da većina populacije nikad nije imala priliku da dođe u dodir sa tako puno kulturnih stimulacija jer kultura nije baš u samom centru društva. Zato je važno ponuditi lajtmotiv korisnicima, neku zajedničku nit svih događaja koje nudi Kaleidoskop, kako bi ih lakše ispratili i doživeli na pravi način. Mislim da je sjajno što će godina titule uključiti i Kaleidoskop kulture.

Koje je vaše mišljenje o Novom Sadu kao Evropskoj prestonici kulture?

Postoji mnogo razloga zbog kojih Novi Sad s pravom zaslužuje ovu titulu, kako istorijskih tako i onih trenutnih. Ono što me je iznenadilo kada sam prvi put došao ovde je činjenica da u Vojvodini postoji pet zvaničnih jezika. Moglo bi se reći da je Vojvodina istorijsko mesto stapanja ‘Panonske kulture’, što daje Novom Sadu izuzetno važnu ulogu s obzirom na to da ovaj grad predstavlja raskršće mnogih evropskih kultura – austrougarske kulture, srpske kulturu, kulture Nemaca koji su došli ovde u 18. veku. Trenutno, u Novom Sadu se oseća uticaj kako zapadne, tako i istočne Evrope. Mislim da je sve ovo postavilo temelje Novom Sadu kao evropskom gradu još davno u prošlosti.

Posle Drugog svetskog rata, Vojvodina je ostala bez mnogo svojih žitelja, a potom je dosta ljudi sa prostora bivše Jugoslavija krenulo da naseljava ovo područje, čineći Novi Sad mesto stapanja različitih kultura. Nisam siguran koliko etničkih grupa postoji u Novom Sadu, ali znam da ih ima puno, što se ogleda u kosmopolitskoj crti ovog grada, a tome svedoči i činjenica da u Novom Sadu postoji puno firmi, IT kompanija i predstavnika kreativne industrije. Novi Sad je grad koji vrvi od kulture. Uzmite kao primer Maticu srpsku i sve ikone koje se nalaze u njoj, Srpsko narodno pozorište, ali i ljude koji žive i rade u ovom gradu. Novi Sad je grad bogate istorije. Sve ovo doprinosi njegovoj reputaciji u svetu, a to sa sobom povlači i veliki broj turista koji želi da dođe ovde.

Foto: Vladimir Veličković

Povezani članci