Kicu Diboa: Bestežinsko stanje pruža nam neverovatnu slobodu

Nesvakidašnji cirkuski performans Écoute / Expansion, autorke Kicu Diboa, održaće se u okviru programa Zastave budućnosti u velikoj pozorišnoj sali poslovnog centra Nis u Novom Sadu, 30. aprila u dva termina od 17.30 i 20.30 časova. Novosaska publika će ovom prilikom imati priliku uživo da oseti fascinantan spoj nauke i izvođačke umetnosti, a ovaj jedinstveni performans stvoriće poseban “snoliki univerzum” otkrivajući senzacije bestežinskog stanja.

Francuska koreografkinja Kicu Diboa je talentovana umetnica koja je, čini se, oduvek plesala van bine. Fascinira je nesvakidašnje, te su joj scene neretko – fasadea zgrada, voda, čak i fabrike. Njen umetnički rad bogati i jedinstveno iskustvo paraboličkog leta, kada je provela nekoliko minuta u bestežinskom stanju. Ovo iskustvo doživela je prilikom boravka u NASA u Hjustonu, u okviru programa Villa Medici Hors les Murs. Upravo to je bilo od suštinskog značaja za njen koreografski rad na „mikrogravitaciji“. Uzimajući fenomen bestežinskog stanja kao polaznu tačku, usvojila je drugačiji pristup istraživanju pokreta, percepcije okoline, osećaja vremena. Njen rad između naučnog istraživanja i izvođačke umetnosti motivisan je željom da sa javnošću podeli nove senzacije koje doživljava u bestežinskom stanju, te nam sada, kroz performans Écoute/Expansion, prenosi svoja iskustva.

Umetnički cirkus dolazi u Novi Sad poslednjeg dana aprila, a nakon performansa, Novosađani i posetioci Evropske prestonice kulture imaće priliku da porazgovaraju sa autorkom ovog programa. Iako zauzeta intenzivnim probama za nastup u Novom Sadu, Kicu Diboa je odvojila vreme za razgovor, te vam prenosimo njenu viziju univerzuma i pokreta u zero gravity stanju, a otkrila nam je i svoje impresije o Novom Sadu, kao i u kojim umetnostima, pored plesa, istinski uživa.

Performans „Ecoute/Expansion“ novosadska publika će imati priliku da pogleda u okviru programa Zastave budućnosti. Opišite nam ukratko koncept performansa. Na šta upućuje sam naziv?

U pitanju je kreacija u kojoj su dvojica akrobata, jedan u vazduhu a drugi više pri zemlji, u imerzivnom okruženju zvuka i svetlosti koji reaguju na njihove pokrete. Moraju da budu svesni svega što se dešava i imamo osećaj da prostor scene diše zajedno s njima, iz čega proizilazi ’Écoute / Expansion’.

Projekat „Ecoute/Expansion“ insipirisan je vašim iskustvom leta i eksperimentalnim radom sa zvučnim i svetlosnim tehnologijama. Zbog čega je to vaše iskustvo leta toliko postalo važno te ste odlučili i da stavite na to fokus? Da li je to sloboda koju doživimo prilikom leta koja je toliko važna za telo i um?

Prenerazio me je moj prvi let u bestežinskom stanju, kada sam postala svesna gubitka orijentacije izazvanog odsustvom gravitacije… odjednom sam osetila pokrete u svom telu (kruženje tečnosti, pokrete zglobova, itd). Moje telo je postalo prostor i ono što je bilo intimno i teško shvatljivo postalo je konkretno i očigledno. Činjenica da više ne padamo daje nam neverovatnu slobodu u našim pokretima, oslobađajući sve tenzije povezane sa padom… To je iskustvo za telo koliko i za duh.

Šta je to što naše telo doživljava kad smo u bestežinskom stanju? Zbog čega je taj osećaj važno spoznati? Šta je vama doneo?

Istog trenutka imamo osećaj da smo prostor, mi smo samo oči, imamo više tela… što može da izazove anksioznost ili užitak… Tada nas obuzme osećaj da se širimo, jer se naši organi drugačije postave… više ne možemo da se oslonimo na gravitaciju. Potpuno izgubimo tačku poređenja. Ova potreba da pronađem orijentire me je potpuno obuzela, jer je moje telo postalo ključno da bih ponovo odredila šta je spolja a šta iznutra.

Rekli ste da je cilj da se kroz ovaj performans vidi zapravo kako nauka i tehnologija mogu aktivirati (otkriti) senzacije i tako biti bliske ljudima. Šta je ono što će tom prilikom publika iskusiti/osetiti? Kako ovaj performans deluje na publiku, kakva su dosadašnja iskustva?

Sa Écoute / Expansion stvorili smo imerzivni univerzum, poput matrice u kojoj dva akrobata evoluiraju i transformišu se u isto vreme. Sve se radi u realnom vremenu. Cilj je da se gledaoci putem empatije transportuju u ovaj neverovatni univerzum. U početku se nalaze u našem, snovima nalik univerzumu, a onda im nudimo pogled koje je malo više analitičan. To je dvostruko iskustvo u kome tenzija između snova i didaktičkog pokreta pokretač pristupa na raskršću umetnosti i nauke.

Vi ste imali jedinstvenu priliku da iskusite parabolički let u okviru programa Villa Medici Hors les Murs, kako je izgledalo to iskustvo?

Ovo iskustvo me je duboko dotaklo, potpuno mi promenivši orijentaciju. Zbog toga sam razvila i afirmisala istraživački rad u plesu, gde je percepcija vremena i prostora u centru mog koreografskog pisanja. Kruženje pokreta unutar tela i njihove projekcije u prostoru određuju vreme i napredak mog stvaralaštva. Upotreba tehnologije slike, zvuka i svetlosti omogućava mi da ponovo stvorim univerzum u kome su orijentiri izmešteni, baš kao u bestežinskom stanju.

Poznati ste po tome da ste svoje performanse gurali van pozorišnih sala, izvan podrazumevanih okvira. Zbog čega je to važno? Veći broj publike može da iskusi ono što ste zamislili, a svakako je i za umetnika veliki izazov.

Pripadam generaciji plesača koji ne misle da je pozorišna bina jedino mesto gde se pleše. Pored toga, svojim plesom zapažam svet oko sebe. To je moj način da upoznam nova okruženja i publiku. Hranim se ovim susretima i želim da prenesem gledaocima važnost kretanja u životu i otkrivanja različitih znamenitosti koje mogu otvoriti mogućnosti.

Koje su to druge vrste umetnosti u kojima uživate kao publika? Šta vas posebno opušta?

Mnogo volim bioskop (i umetnost pokreta takođe!), vajarstvo i video instalacije, i često idem na bazen… voda me neverovatno opušta.

Koje su to svakodnevne aktivnosti koje vam ispunjavaju dan van promišljanja o koreografiji?

Moje jutarnje zagrevanje, plivanje, uređivanje bašte i šetanje sa psima i generalno život u kući, kuhinji itd.

Kako vam se čini Novi Sad? Koliko ste do sad imali prilike da istražite? Kako vidite naš grad u svetlu titule Evropske prestonice kulture?

Prošlog novembra smo boravili u Novom Sadu i bila sam veoma dirnuta kako su me ljudi dočekali i koliko su bili ljubazni… Osetila sam želju i entuzijazam za ovo učešće u evropskom projektu posvećenom kulturi. Mogu samo da ga podržim i ohrabrim… i nadam se.

Ulaznice su u prodaji u celokupnoj Gigstix prodajnoj mreži i online na ovom linku. Podršku programu Zastave budućnosti pružili su  IDEADDORА1 SrbijaNIS.

Autorke: Gala Gajin i Marina Marić

Foto: Diane Delehaye, Laurène Valroff

Povezani članci