Kosheen: Zvučimo jače nego ikada

Spoj elektro, soul, pop i metal  zvuka odjekivaće Podgrađem Petrovaradinske tvrđave u novogodišnjoj noći, jer nam u Evropsku prestonicu kulture na Doček 2023. dolazi svetski poznati sastav iz Velike Britanije – Kosheen. Ovaj bend je u Novom Sadu svirao 2001. godine na Exit-u, a svi se sećamo spektakularnog nastupa kada je sjajna Sian Evans, pevačica grupe Kosheen, uprkos povredi noge na scenu izašla sa štakama i više desetina hiljada ljudi podigla na noge. 

Kosheen još od devedesetih godina vlada top-listama, a njihovi koncerti pomeraju granice doživljaja žive muzike. Nakon gotovo dve decenije na sceni i pet studijskih albuma, Kosheen se raspao dok je bio na vrhuncu karijere, a pevačica Sian Evans ubrzo je stekla reputaciju talentovanog tekstopisca razvijajući solo karijeru. Ipak, pre tri godine ona je unela novu dozu energije u reformisani Kosheen sastav, koji sada uključuje originalnog bubnjara Mičela Glovera i dva nova člana. 

U susret nastupu u Podgrađu, 31. decembra, na kom ćemo zajedno zapevati i igrati uz Hide U, Suicide, Catch, Hungry i druge sjajne hitove koji su vladali scenom na samom početku novog milenijuma, porazgovarali smo sa pevačicom koja nam još jednom, u Novom Sadu, garantuje nezaboravan Doček i odbrojavanje do ulaska u Novu 2023. godinu.

Kako se osećate povodom dolaska u Evropsku prestonicu kulture, gde ćete nastupiti u okviru Dočeka, poslednjeg dana decembra? Kakva su vaša lična očekivanja i da li novosadskoj publici priređujete jednako uspešan nastup poput onog čuvenog 2001. godine na Exit festivalu?

Exit će uvek ostati u mojim mislima i srcu. Bilo je to tako važno vreme za nas, i za mlade ljude u Srbiji. Bili smo na početku neverovatne avanture, a Srbija je izranjala u hrabri novi svet, zajedničko uzbuđenje i slavlje ostaće sa mnom za ceo život. A u stvari, srpski narod koji je odrastao uz nas je i dalje sa nama i prihvata naše nastupe sa istom energijom, koju su uvek imali.

Kosheen je prošao kroz mnoge promene, kao i svaka porodica uvek postoje nesuglasice i promena nije uvek laka. Verujem da zvučimo jače nego ikad i osećam se spremnom da ispričam priču kroz još jedan album, na kojem radimo. Sa svom energijom i ljubavlju doneću u Novi Sad neke stare pesme, nove pesme koje će, nadamo se, zazvoniti za divnu uspešnu Novu godinu za sve.

Neretko ističete da vam je upravo taj nastup u Novom Sadu bio jedan od najupečatljivijih u karijeri, kada je 50.000 ljudi skakalo i pevalo ispred vas u ritmu muzike. Da li ste svesni svoje popularnosti u Srbiji među publikom koja vam je ostala verna svih ovih godina?

Kada pogledate snimak tog nastupa vidite da sam bila presrećna, prezadovoljna i izuzetno ponosna. U Srbiji vlada prava lojalnost umetnicima. Mladi ljudi koji su odrasli sa nama su nas podržavali sve vreme. Sada neki od ovih mladih ljudi imaju svoje mlade ljude, i uvek sam zadivljena kada vidim tinejdžere u publici kako pevaju pesme sa istom strašću kao i njihovi roditelji.

Odrasli ste u muzičkoj porodici, ćerka ste pevačice i unuka muzičara i kompozitora. Da li je detinjstvo, obojeno muzikom, odredilo i vaš profesionalni put? Da li su vam majka i deda u početku bili najveći uzori?

Odrastanje u muzičkoj porodici je privilegija. Nismo bili finansijski privilegovani, ali detinjstvo, okruženo muzikom, bilo je divno obogaćujuće iskustvo. Da budem potpuno iskrena, moj deda i još nekoliko članova porodice su se maksimalno trudili da me nauče da sviram klavir. Bila sam previše tvrdoglava da bih vežbala, pa su na kraju popustili u mojoj nameri da pevam.

Moja mama je dozvoljavala mojoj mašti da se ispolji. Dozvolila bi nam da stavimo naše lutke svuda po kući, vojničke tvrđave na dnu stepenica, a princezinu palatu u kupatilo, svaka ravna površina u našoj kući bila je scena iz neke imaginarne predstave. Brat i ja smo pravili koncerte, a ja bih pratila koreografiju za Flashdance ispred televizije, terala ih sve da me gledaju! Mama bi nam čitala svako veče, odatle, verujem, potiče moja ljubav prema pisanju pesama.

Na sceni ste više od 20 godina, a vaš hit Hide U vinuo vas je u sam vrh. Iza vas su brojni nastupi sa grupom Kosheen, albumi, solo karijera nakon rastanka sa bendom, saradnje sa velikim muzičkim imenima… Kako danas vidite svoj muzički popločan put?

Samo sam iskreno zahvalna što sam još uvek prisutna. Znala sam, kada smo pisali Kosheen albume, da pravimo neku bezvremensku muziku. Nisam imala pojma da ću i danas nastupati pred publikom svih uzrasta širom sveta.

Kao što sam ranije pomenula, imali smo nekoliko teških godina i nisam uspela da objavim deo materijala pod imenom Kosheen. Sada smo spremni da se fokusiramo na to i nastavimo da idemo na turneje i radimo sa nekim neverovatnim umetnicima i producentima u budućnosti.

Šta je, po vašem mišljenju, najveći uspeh benda i sa kojim izazovima ste se suočavali? Zašto se bend Kosheen razišao?

Uspeh benda zavisi od njegovog dometa. Kosheen je čitavu deceniju išao po turnejama. Iscrpljenost i ekscesi su eskalirali. Osim naših druženja, prestali smo da pravimo muziku koja nas je sve činila srećnim i počele su da se vide pukotine. Život je postao veoma težak i ja sam postala veoma depresivna i izgubila sam put. Verujem da je meni, kao mladoj majci malog dečaka, možda bilo najteže… i mom sinu.

Toliko smo toga postigli, ali nikada nismo imali priliku da slavimo ili cenimo koliko smo napredovali. Ipak, vrhunac je bio nastup u Glastonberiju 2002. godine. Živeli smo tada u komuni na planini u Velsu, i deca iz te zajednice (Kosheen) stajala su pred publikom od 70.000 ljudi. Da vide mene na sceni, nekog koga poznaju, činilo je da shvate da je sve moguće svakome, čak i pleme prljavih anđela može jednog dana da postigne svoje ciljeve. To je za mene bilo neprocenjivo.

Da, to zaista zvuči neverovatno… Kada ovde pomenemo Kosheen, Novosađani se i danas, posle 21 godinu, rado prisete tog nastupa na Exitu i neverovatnog trenutka kada ste, uprkos povredi noge, visoko podigli štake i zaplesali… To je bio zaista veličanstveno!

Oh da, sećam se, ipak šou se mora nastaviti. Ljudski je aplaudirati hrabrosti nad nedaćama, i bilo je divno osećati se tako podržano, jer je Novi Sad plesao za mene kada to nisam mogla. Odneli su me do scene koja je bila vrhunac i nikada se nije ponovila.

Kako posmatrate nove generacije muzičara na elektronskoj sceni? Šta je ono pozitivno što primećujete, a što možda nije bilo zastupljeno kada ste započinjali karijeru?

Pa, letvica je tako visoka, nova tehnologija i pristup medijima su eksplodirali na sceni. Sada vidim mnogo više ženskih izvođača i arhitekte muzičkog žanra koji ima manje granica nego ikada ranije. Uzbudljivo je i sve je kreirano od temelja, analogni zvuci su marljivo kreirani, savršeno jedinstveni. Čujem remanentnost rane rejv scene, razbijanje novih stilova nesputanih žanrovskom specifikacijom, ali i buntovnih i svežih.

Pandemija je gurnula umetnike u njihov najkreativniji prostor. Odgovor na strašne okolnosti bio je eksplozija kreativne umetnosti. Veoma sam uzbuđena što ću videti kroz šta će ovi mladi ljudi sa tim proživljenim iskustvom proći.

Kakvu muziku najradije slušate?

Različitu muziku za različita raspoloženja. Trenutno sam u Indiji i slušam mantru, sitar i bubnjeve. Toma Petija dok šetam plažom, Kejt Buš dok čistim svoju kolibu i drum ’n’ bass u izlascima.

Koji je vaš životni moto?

Ako je to ono što želiš, to će se i dogoditi.

Autorka: Marina Marić

Foto: Kosheen

Povezani članci