Legati gradu: Kulturna stanica Svilara

Locirana u najstarijem delu Novog Sada, Almaškom kraju, koji je bio i prva industrijska zona Novog Sada, Kulturna stanica Svilara lokalcima je bila poznata kao bojadisaona. U njoj je bila smeštena Ristićeva fabrika svile, gde se svila uglavnom samo bojila. Nekad fabrika za bojenje svile i simbol industrijskog nasleđa Novog Sada, a danas jedna u nizu obnovljenih kulturnih stanica u Novom Sadu i okolini, sve zahvaljujući projektu Novi Sad – Evropska prestonica kulture.

– Ideju je pokrenula lokalna zajednica – grupa stanovnika ovog dela grada i ljudi koji su se bavili kulturnom baštinom Almaškog kraja, okupljena oko organizacije Almašani, osnovane 2005. godine u protestu protiv izgradnje saobraćajnice koja bi uništila ostatke do tada već načetog starog jezgra – podseća koordinatorka Mreže kulturnih stanica Violeta Đerković.

– Ideja za pretvaranje napuštene fabrike za bojenje svile u prostor namenjen kulturi potekla je od te zajednice, koju su, pored lokalnih stanovnika, činili i entuzijasti – eksperti koji nisu živeli u kraju, ali su bili svesni vrednosti koju za materijalnu i nematerijalnu baštinu grada Novog Sada on nosi. Jedno od središta vizije tih ljudi, možemo slobodno reći da je to bila vizija jer je iz onoga što je postojalo pre obnove bila potrebna moć imaginacije da bi se moglo zamisliti ono što imamo danas, bila je današnja Svilara. Bez krova, sa polusrušenim zidovima, sa šumom drveća i šiblja koje je raslo na mestu današnje glavne sale, trebalo je zamisliti ono što imamo danas. Obnova Svilare govori o tome kolika je moć ideje ukoliko se u nju zaista veruje i koja počiva na autentičnom javnom interesu.

Svilara je druga kulturna stanica koja je otvorena 2018. godine sa ciljem decentralizacije kulturnih sadržaja. Sama ideja rođena je mnogo ranije, a želja za uspešnom realizacijom nije nestajala.

– Iz perspektive Almašana, čija sam i sama aktivistkinja, taj proces traje od 2007 – 2008. godine, kada je ideja rođena – navodi Violeta Đerković. – Lobiranje za realizaciju ideje kod različitih donosilaca odluka koji su se kroz vreme menjali počinje 2008 – 2009. godine, različitim intenzitetom. Kada je Novi Sad proglašen za Evropsku prestonicu kuture, Almašani su zagovarački proces intenzivirali, predstavili ideju menadžmentu projekta Novi Sad – Evropska prestonica kulture, koji ju je uključio u projekat Kulturne stanice, i, mogli bismo reći, ostalo je istorija. Od momenta donošenja odluke da se uđe u proces obnove, sam fizički proces tekao je dosta brzo.

EPK ključni faktor u procesu nastanka Svilare

Inicirana i prihvaćena od strane lokalne zajednice, a podržana i realizovana u okviru projekta Novi Sad – Evropska prestonica kulture, Svilara je reprezentativan primer revitalizacije i sinergije različitih aktera ujedinjenih zajedničkim vrednostima i ciljevima.

– Prepoznavanjem ideje lokalne zajednice i uključivanjem te ideje u projekat Kulturne stanice koji je već postojao u aplikacionoj knjizi, projekat Novi Sad – Evropska prestonica kulture bio je jedan od ključnih katalizatora u procesu nastanka i razvoja Svilare – objašnjava Violeta Đerković. – Da Novi Sad nije postao Evropska prestonica kulture, danas ne bi bilo Svilare. Jednako tako, ne bi je bilo ni bez ideje i dugogodišnjeg aktitvnog zalaganja lokalne zajednice, kao ni bez prepoznavanja svega toga od strane donosilaca odluka koji su finalno odlučili da se projekat realizuje. Nekada i samoj sebi dosadim ponavljajući ovo, ali nema drugog načina da se to kaže – ovo je čist sinergijski projekat. To znači da se saradnjom različitih aktera došlo do nove vrednosti koja je ne samo veća, što upućuje na kvantitativne pokazatelje, već i različita od onoga što su u proces ili u tu jednačinu uneli pojedinačni akteri. Takođe, izostankom bilo kog aktera u bilo kojoj fazi ovog procesa, ma koliko on bio mali ili veliki, razultat bi izostao. Iz moje perspektive, to je najveća lepota učešća u jednom ovako, za naše prilike potpuno jedinstvenom procesu.


Čuvanje istorije od zaborava

Prema rečima Violete Đerković, sve priče o Svilari trebalo bi čuvati od zaborava i razumeti na koji način su utkane u naš današnji život, i kako mogu poslužiti kao inspiracija za budućnost.

– Na mestu gde je danas Svilara radile su mlade žene, neretko čak i devojčice, koje su radeći taj posao često oboljevale jer su se za bojenje svile koristile razne hemikalije – otkriva Violeta Đerković. – To je razlog što je u Svilari svojevremeno postojala i ambulanta. Nije svaka priča u vezi sa kulturnom baštinom romantična i ono što je u očuvanju i interpretaciji baštine važno jeste da se sačuva sećanje na sve njene aspekte. Osim priča o momcima koji sačekuju devojke isred Svilare, znajući da se nekad i potuku iz tih razloga, bilo je i ovakvih, kao i priča o zloupotrebi dečjeg rada.


Prostor za prezentaciju umetničkih i kulturnih sadržaja

– To je publika koja iz različitih razloga možda nije bila publika dotadašnjih ustanova kulture – pojašnjava Violeta Đerković. – Postojalo je jedno zanimljivo istraživanje koje je načinjeno pre izrade važeće Strategije kulturnog razvoja Grada, a koje je pokazalo da se deo građana oseća isključenim iz kulturnog života grada, da umetnički sadržaji koji se plasiraju u ustanovama tzv. visoke kulture nisu za njih. Kulturne stanice su pokušaj odgovora na ovaj problem, čini nam se za sada – uspešan. U tom smislu, značaj je veliki. Svilara je, posebno imajući u vidu način njenog nastanka, zasnovana na aktivnom učešću zajednice u borbi za unapređenje javnog prostora koji je okružuje, idealan tipski primer onoga što je osnovna ideja Mreže kulturnih stanica.

Bojana Vunturišević u KS Svilara

Kako u godinama koje su joj prethodile, tako i u samoj titularnoj godini Evrospke prestonice kulture, Kulturna stanica Svilara bila je svima dobro poznata lokacija kada su u pitanju programi realizovani u okviru projekta Novi Sad – Evropska prestonica kulture. Od izložbi, preko muzičkog i gastronomskog programa, pa sve do različitih konferencija i panel diskusija, koordinatorki Mreže kulturnih stanica Violeti Đerković nije bilo lako da izdvoji najznačajnije projekte održane u Kulturnoj stanici Svilara.

– To su pre svega projekti lokalne zajednice ili u vezi sa lokalnom zajednicom, tu je saradnja sa AUNS, koja je na neki način deo KS Svilara, tu je projekat saradnje sa Centrom za promociju nauke kroz otvaranje Naučnog kluba u Svilari, tu je projekat Svilara outreach kroz koji se održava i intenzivira međunarodna saradnja – naglašava Violeta Đerković. – Ako bih smela da dozvolim sebi i malo ličnog, ono što mi je posebno drago jeste prepoznatljivost Svilare kao mesta za izvođenje domaće savremene umetničke muzike. Kada u našoj sali slušam muziku Aleksandre Vrebalov, pa još u izvođenju Kamerate, to je za mene nešto neprocenjivo. Razlog zbog kojeg radim ovaj posao.


Šta ističe Kulturnu stanicu Svilara?

Svilara se razlikuje od drugih kulturnih stanica po putu nastanka koji, kako objašnjava Violeta Đerković, ide od dole prema gore, tzv. bottom up pristup.

– U manjoj ili većoj meri taj pristup sadržan je i u drugim stanicama, ali je u slučaju Svilare najizrazitiji i najpotpuniji – smatra ona. – Jedan od dokaza u prilog ovoj tvrdnji jeste i aktuelna urbana obnova Almaškog kraja – jedan od najvećih projekata ovog tipa, zasnovan na interpretaciji baštine, a čijoj je realizaciji Svilara značajno doprinela, na onaj nama omiljen – sinergijski način.


Misija i budućnost Kulturne stanice Svilara

Koordinatorka Mreže kulturnih stanica Violeta Đerković ističe da je misija Kulturne stanice Svilara da u svom prirodnom i kulturnom okruženju bude ne samo fizičko mesto, već i idejna i programska platforma za uključivanje što većeg broja svih građana u kulturni život.

– Cilj je da se što većem broju građana omogući uključivanje u kulturni život grada, ne samo kroz mogućnost da se određeni kulturni i umetnički sadržaji vide kao publika, već da ih u narednom koraku i sami kreiraju ili u njima učestvuju – objašnjava Đerrković. – To se i dešava i nadamo se da će kroz vreme biti sve intenzivnije i da će ona deca koja danas dolaze sa školom ili sa roditeljima, često i onako usput, na izložbe, koncerte, radionice u Svilaru, stasati u buduće kreativce koji će je doživljavati kao prirodan prostor za realizaciju svojih, recimo, umetničkih ideja.

Intenzivniji razvoj amaterizma, razvoj autentičnog malog festivala kreativnosti zasnovanog na lokalnoj baštini, kao i intenzivan nastavak saradnje sa međunarodnom kulturno – umetničkom scenom sledeći je korak za Kulturnu stanicu Svilara.

– Projekat „Novi Sad – Evropska prestonica kulture” pokazao je da mogućnosti za ovo postoje, da su velike, jer je do kraja godine titule kroz kulturne stanice prošlo više od 3.500 umetnika, i da su rezlutati ove saradnje ogromni, kako za umetnike iz inostranstva, tako i za našu lokalnu umetničku scenu i za našu lokalnu zajednicu. Posebno smo ponosni na saradnju sa Centrom za promociju nauke, koji je nedavno u „Svilari„ otvorio Naučni klub. Ovo će biti mesto, ali, još jednom, i programska platforma za projekte koji izražavaju vezu između nauke i umetnosti, nauke i kulture, koje su organske i postoje po definiciji, ali danas su posebno aktuelne – zaključila je Violeta Đerković.

Izvor: Dnevnik

Foto: Marko Pudić, M.Milenković

 

Povezani članci