Braća Kramer i sudbina industrijalizacije Distrikta

Identitet Distrikta izgrađen je na stogodišnjem industrijskom nasleđu Novog Sada, a ovaj novoformirani centar umetničkog stvaralaštva spoj je nekadašnje industrijalizacije i bogate gradske umetničke scene. Ipak, dok se Distrikt ističe kao novi simbol kreativne energije mladih, ne treba izostaviti da se osvrnemo na njegovu prošlost i upoznamo vas sa braćom Kramer. Pozivamo vas da u objektu Fabrika 2 posetite izložbu Duh mesta – prvi vek Distrikta, gde ćete se upoznati sa stogodišnjom istorijom ovog mesta. Otkrijte, najpre, neverovatnu priču o Đuli i Karolju, začetnicima industrijalizacije na području Velikog Limana, koji su osnovali fabriku žice – jedinstvenu u Kraljevini SHS.

Prva industrijska zona Novog Sada nastala je na obodu najstarijeg dela grada, Almaškog kraja, na isušenom delu rita u blizini ušća kanala u Dunav. Upravo se na ovom tlu, krajem 19. veka formirao epicentar industrije koji je oživeo grad, te su tu nikle fabrike: Državna fabrika svile koja je sada dom Kulturne stanice Svilara, zatim Gradska klanica (1885) i Gradska plinara (1888). Istovremeno je uspostavljen i železnički saobraćaj, koji je tek u međuratnom periodu dostizao svoj pun potencijal povezujući Novi Sad sa drugim gradovima.

Prva železnička trasa, kojom je Novi Sad povezan sa Budimpeštom i Zemunom, izgrađena je pre 140 godina, o čijem razvoju možete pročitati u ovom tekstu na našem sajtu,  a ovim potezom je realizovana ideja o integraciji Novog Sada u železničku mrežu Austro-ugraske monarhije. Ova putničko-teretna železnička stanica, podignuta na pustom peskovitom delu Velikog Limana, imala je više od trideset koloseka. Svedok postojanja železničke stanice na Velikom Limanu, danas je još samo zgrada pošte uz Limansku pijacu. Valja napomenuti da su se industrijski koloseci u to vreme protezali prema pristaništu na Dunavu, stvarajući plodno tlo za rađanje nove industrijske zone. Dvadesetih godina XX veka, Novi Sad se razvijao u vodeći industrijski centar, koji je oblikovao put napretka i osvetlio put ka novom dobu.

Veliki Liman kao epicentar novosadske industrije

Na nekadašnjem močvarnom tlu, nicale su brojne fabrike, prvenstveno za preradu i obradu metala, drveta i kamena, ali i velika skladišta, čiji su se dimnjaci uzdizali ka nebu. U početku su tu bili Državni monopol, cementara Šoman i Bauer („Schoman i Bauer“), Čehoslovački magacin za distribuciju češke robe na Balkanu, parna strugara i fabrika sanduka Mirko Štajner i sinovi, Jugoslovenski emporium, Narodna fabrika B. Mijatović i drugovi, Danica, Vojvođanska livnica.

Narednih godina, prostor Velikog Limana se ubrzano transformisao u industrijsku zonu. Prekretnica u razvoju ove industrijske zone između železničke stanice i pristaništa, došla je 1926. godine, kada je Tvornica žičanog platna, pletiva, ograda i gvozdenih konstrukcija Braća Kramer dobila građevinsku dozvolu za izgradnju moderne fabrike, magacina i stambene zgrade na ovom prostoru.

Kako su braća Kramer postala pioniri proizvodnje pletiva od žice

Braća Đula i Karolj Kramer ispisali su stranicu industrijske istorije Distrikta. Njihova fabrika za izradu proizvoda od žice 1920-ih godina bila je jedina fabrika te vrste u Kraljevini SHS. Ipak, kako je vreme prolazilo, proizvodnja u fabričkom pogonu podignutom 1921. godine na Malom Limanu postala je finansijski izazovna, te su, bez straha od promena, Kramerovi doneli hrabru odluku proširivši proizvodnu delatnost i preselivši fabriku u industrijsku zonu na Velikom Limanu.

Gradski savet je podržao njihovu viziju i 1926. godine izdao građevinsku dozvolu za izgradnju nove fabrike, magacina i stambene zgrade, prema projektu inženjera Aleksandra Šumahera i Mihajla Plaveca. Od 1928. godine, kada je prva faza izgradnje bila završena, Kramerovi su znali da ne smeju stati. Neprestano su ulagali u modernizaciju proizvodnje i proširenje proizvodnog programa. U sledećoj fazi, 1932. godine, podigli su moderan fabrički aneks za proizvodnju lanaca.

U leto 1938. godine Komisija Kraljevske banske uprave odobila im je novo proširenje fabrike žica na Velikom Limanu. Fabrika Braća Kramer se do početka Drugog svetskog rata razvila u moderno industrijsko preduzeće sa veoma raznovrsnim proizvodnim programom, ali posebna pažnja posvećena je izradi pletiva od žice.

Sunovrat uglednih industrijalaca

U međuratnom periodu, braća Kramer, uspešni industrijalci i trgovci gvožđem, stekli su ugled i visok položaj ne samo u privrednim već i u političkim i kulturnim krugovima. Đula Kramer postao je član Gornjeg doma Parlamenta, a od 1940. godine i predsednik Jugoslovenskog mađarskog udruženja za kulturu. U ratnoj 1941. godini Đula se našao na čelu privremenog Gradskog saveta i predsednika južne ekspoziture Državnog saveza mađarskih industrijalaca. Međutim, nakon završetka rata, gradska Komisija za konfiskaciju 5. oktobra 1945. godine donosi odluku da se braći Kramer oduzme sva imovina jer je ustanovljeno da su nemačke narodnosti i da su bili članovi Kulturbunda (organizacija Nemaca u Banatu, Bačkoj i Sremu koja je u toku Drugog svetskog rata pomagala okupatoru i propagirala nacizam).

Ubrzo je novosadski vojni sud osudio na smrt streljanjem pet osoba koje su učestvovale u Novosadskoj raciji 1942. godine. Među njima je bio i Đula Kramer. Njegove odluke i saradnja s okupatorom tokom ratnih godina odvele su mnoge sugrađane u smrt, a to je bio razlog da nekada uspešni i cenjeni novosadski industrijalac bude zaboravljen i izbrisan iz kolektivnog pamćenja.

Fabrika Braća Kramer kasnije je preimenovana i nazvana Državna žičana i gvozdena industrija Fabeks, dok je njihova priča ostala uklesana u istoriju kao podsetnik na propuste prošlosti i hrabrost da se iz njih nauči.

Izvor: publikacija autorki dr Anice Draganić i dr Marie Silađi (Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu).

Foto: Filip Petronijević

Povezani članci