Katalin Ladik: Kad ženska svakodnevica postane umetnost

Feminizam pre feminizma – to je Katalin Ladik bila za jugoslovensko društvo, ali i za ondašnju i današnju umetnost na našim prostorima. Krenula je od mikroborbe, bez feminističkog podteksta, na usko privatnom planu, a postala je sinonim za ono što danas zovemo feminizmom, ženskim pismom i drugim imenima za aktivizam u ovoj sferi. Teško je reći na kom umetničkom polju nije delovala. Teško je reći čijoj nacionalnoj umetnosti pripada. Njenu umetnost videlo je pola sveta, a pamte je savremene antologije kao neoavangardnu stvarateljku. Zato Ladikovoj verovatno nije bilo lako kada je trebalo napisati romansiranu životnu priču, na dobro poznatoj međi između fikcije i autobiografije, gde se nalazi svaka lična priča koja se prenosi u umetičko delo. Mogu li da živim na tvom licu? naziv je poslednjeg i prvog proznog dela Katalin Ladik, a promociju knjige moći ćemo da posetimo 20. maja u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, u okviru novog programskog luka Heroine, koji realizuje Novi Sad – Evropska prestonica kulture, a čiji je partner Erste banka.

Katalin Ladik je upravo jedna od onih heroina koje su obeležile svoje doba, naročito feminističke sedamdesete. Neki bi rekli – kontroverzna umetnica, no čini se da je ona samo jedna od nas. Zato je i njena poslednja knjiga žanrovski netipična, što nam takođe govori o životu i radu ove svestrane aktivistkinje: „U mojoj poeziji vreme i mesto je transcendentalno. Smatram da poezija treba da bude važeća za mnoga kulturna i geografska područja. Međutim, neke misli i ideje traže drugačiju formu i dramaturgiju. Tako sam odabrala formu romansirane životne priče za knjigu Mogu li da živim na tvom licu. To je zapravo poetska proza dokumentarnog karaktera, koja se meša sa fiktivnom autobiografskom pričom”, objašnjava Ladik.

Začetnica performansa na ovim prostorima

Rođena u Novom Sadu, gde je živela i radila do preseljenja u Budimpeštu, a potom i na Hvar, Katalin je počela karijeru najpre kao odbornica u Opštinskoj skupštini Novog Sada, a onda u banci. Ipak, prevladala je poezija, a onda i performans, odnosno sve ono što danas znamo kao multimedijalnu umetnost, tako da je nesuđena bankarska radnica, koja je krila Remboa i Žida ispod šaltera, postala začetnica performansa na ovim prostorima (utičući kasnije na Marinu Abramović i naredne generacije), zapažena pesnikinja, glumica, body-art i umetnica eksperimentalnog zvuka… (Ne)namerno ulazeći u borbu protiv patrijarhata i menjajući ustaljene predstave o ženi i ženskom telu, zanimljivo je da je početak Katalinine umetničke karijere vezan za subotičku grupu Bosch+Bosch, koja je važila za prilično konzervativnu i patrijarhalnu, dominantno mušku, gde je njeno polje delovanja bio zvučni performans. Prva zbirka pesama Balada o srebrnom biciklu datira iz 1969. godine, a prvi samostalni nastupi kreću 1970. godine. Ostalo je istorija, kojoj su svedočili cela Evropa, SAD i Kanada.

Za Novi Sad vezani su i život i delo Katalin Ladik, za grad koji je uzduž i popreko prelazila biciklom, u kom je važila za ženskog pandana Salvadoru Daliju, čiji su stihovi perverzni, a istovremeno i najmoderniji koje je Vojvodina (a i cela bivša država) tada imala. U okviru Tribine mladih, stecišta eksperimentalne scene, izlazila su (jedan još uvek izlazi) dva časopisa Symposion i Polja, koji su značajno uticali i na Katalin i na sve istomišljenike onog vremena, a upravo je u Symposion-u objavila svoje prve pesme. Umetnica često ističe veliku podršku koju su joj pružale Bogdanka Poznanović, avangardna višemedijska umetnica i nekadašnja profesorka Akademije umetnosti u Novom Sadu, kao i Judita Šalgo, poznata spisateljica i esejistkinja. Dobitnica je Oktobarske nagrade koju dodeljuje Grad Novi Sad, Nacionalnog priznanja za vrhunski doprinos kulturi Republike Srbije, a 2016. joj je dodeljena i nagrada LennonONo Grant for Peace.

U godini kada je Novi Sad Evropska prestonica kulture, važno je prisetiti se heroina koje su obeležile našu prošlost i one koje su aktuelne danas. Pitali smo Katalin šta misli baš o njima – o predstavnicama današnjih strujanja i razlikama u odnosu na nekadašnje heroine: „Sa uzbuđenjem pratim umetnost mladih. Ono što ih karakteriše, kao i moju generaciju, jeste pitanje da li treba da se uklope u neki svetski trend umetničke forme ili da pronađu i istraju u stvaranju u svom autentičnom stilu. Posebnost mladih je njihov novi senzibilitet, veći izbor i upotreba novih medija. Njihove mane su iste kao što su i naše bile”.

Heroine nam donose veliki broj programa kroz koje ćemo se upoznati sa teorijom i praksom feminizma, a prvi koji je na redu jeste Feministička avangarda (19. maj – 21. jun, MSUV). Govoreći pre svega o sedamdesetim godinama prošlog veka, koje su donele mnoštvo promena u poimanju žena u umetnosti i društvu tog doba, ovaj multimedijalni događaj predstaviće nam izložbu čak 78 svetskih umetnica poput Sindi Šerman, Đine Pejn, Sanje Iveković i drugih.

Partner programskog luka Heroine je Erste banka.

Autorka: Leona Pap

Foto: Promo/EPK

Povezani članci